Zavodljivost pesimizma u svijetu gdje je optimizam najrazumniji stav

Povjesničarka Deirdre McCloskey kaže: “Iz razloga koje nikada nisam razumjela, ljudi vole čuti da svijet ide u pakao”.

Ovo nije novost. John Stuart Mill je napisao tamo davnih 1840-tih: “Primjetio sam da umjesto čovjeka koji se nada dok drugi očajavaju, čovjeka koji očajava dok se drugi nadaju, velika skupina ljudi cijeni kao mudraca”.

Dio toga je prirodan. Razvili smo se u smjeru tretiranja prijetnji kao važnijh od prilika.

Warren Buffet kaže: “Kako bi uspjeli, prvo morate preživjeti”.

Ali, pesimizam oko novca ima drugačiju razinu privlačnosti. Spomeni kako nam se sprema recesija, i svi će prenijeti tvoju poruku. Spomeni kako nam se sprema velika recesija i novine će te zvati. Kaži da će nam se dogoditi nova Velika Depresija i završit ćeš na TV-u. Ali, spomeni kako su ispred nas dobra vremena, ili da je tržište u usponu, ili da neka kompanija ima veliki potencijal, i uobičajena reakcija komentatora i gledatelja je da ste ili prodavač ili ste skloni riziku.

Nekoliko stvari se ovdje događa.

Jedna je da je novac sveprisutan, pa ako se nešto loše desi, utječe na svakoga, iako na posve različite načine. To se ne odnosi na, recimo, vrijeme. Nevrijeme koje se sruči na Istru, recimo, ne predstavlja rizik za 90% ostatka Hrvatske. Ali, kad se recesija dočepa ekonomije, to može imati utjecaja na svakog pojedinog čovjeka, pa uključujući i tebe, dragi čitatelju, zato obrati pozornost. To vrijedi i za nešto specifično kao što je dioničko tržište: Dobar broj kućanstava izravno posjeduje dionice, iako je to više izraženo u zapadnim zemljama nego u nas.

Druga je da pesimizam zahtjeva akciju, Makni se! Izađi! Trči! Prodaj! Sakrij se! Optimizam je najčešći smjer za ostati na putu i uživati u vožnji. Tako da i nije nešto ushitren kao pesimizam.

Treće je to da u financijskoj industriji ima jako puno novca kojeg se može zaraditi, koji je, usprkos regulacijama, privukao veliki broj prevaranata, hohštaplera i onih koji malo iskrivljavaju istinu obečavajući brda i doline. Dovoljno veliki bonus može i najpoštenijeg radnika u financijskom sektoru uvjeriti da prodaje smeće od proizvoda kao dobar proizvod za njegove klijente.

Veliki broj ljudi je izbombardiran frazom koja se često upotrebljava u financijskom sektoru a to je da: “Ako nešto zvuči predobro da bi bilo istinito, onda je najčešće to baš tako”, pa im je teško racionalno promišljati o optimizmu. Večina promišljanja o optimizmu su racionalna. Ne sva, doduše. Ali, moramo shvatiti što je optimizam. Pravi optimisti ne vjeruju da će sve biti dobro. To je samozadovoljstvo. Optimizam je vjerovanje da su šanse dobrog ishoda u tvoju korist tijekom vremena, čak i kada će biti povremenih padova na tom putu. Jednostavna ideja, kao temelj optimizma je da se većina ljudi budi svako jutro pokušavajući napraviti stvari malo boljim i biti produktivniji nego buditi se tražeći uzrok problema. Nije komplicirano. S druge strane, nema ni garancije. To je samo razumna oklada većine ljudi. Pokojni statističar Hans Rosling je to malo formulirao drugačije (citiram na eng., bolje zvuči): “I am not an optimist. I am a very serious possibilist.”

search previous next tag category expand menu location phone mail time cart zoom edit close