Životni savjeti o novcu u pogledu kroz prozor

U današnje vrijeme živimo život pametnih telefona, prijenosnika, tableta i ostalih high-tech uređaja, što baš i nije samo užurbano nego i vrlo neosobno. Zarađujemo novac i onda investiramo svoje vrijeme u zarađivanje još novca. Gdje je tome kraj? Ne zbog toga što nikada nismo zadovoljni. Koliko puta smo sebe uvjeravali da samo kad bi imali još malo novca, život bi bio bolji? Ali opet, nakon recimo povišice, shvatili bi da nije dovoljno i da trebamo još?

Što napraviti?

Pročitao sam tonu knjiga o životu, između ostalog i knjigu Robina Sharme “Redovnik koji je prodao svoj Ferrari” u kojoj Redovnik govori o tome, a to zapravo svi oni govore, da novac nije neophodan. Ali, zapravo je. Možete li vi bez živjeti bez novca? Znam da ja ne mogu.

Pa, zato sam otišao do svog prijatelja Svećenika pitati ga za mudri savjet koji bi mi trebao pomoći u pronalasku mog životnog puta.

Čovjek me lijepo primio, malo smo razgovarali i kad sam ga pitao za savjet, odveo me do prozora. “Što vidiš?” pitao me.

Ja sam k’o iz topa odgovorio, “Vidim ljude kako hodaju okolo i slijepca kako prosi na kantunu ulice.”

Svećenik je klimao glavom i odveo me do ogledala. “Sad pogledaj u ogledalo i reci mi što vidiš?”

“Vidim sebe”, odgovorio sam.

Svećenik se nasmijao. “Sad ne možeš vidjeti nikoga drugoga. Ogledalo i prozor su izrađeni od istog materijala, stakla. Ali zbog toga što jedno na sebi ima tanak sloj srebra, kad ga pogledaš, sve što možeš vidjeti je vlastiti odraz.”

Stavio je ruku na moje rame. “Usporedi sebe s ta dva komada stakla. Bez srebrnog pokrova, vidio si druge ljude i osjetio samilost za njih. Kad si prekriven srebrom, vidiš samo sebe.”

Pogledao sam ga zbunjeno i rekao kako ne razumijem što je pjesnik htio reći.

“Postati ćeš netko samo ako imaš hrabrosti skinuti  srebrni pokrov sa očiju kako bi ponovno vidio i volio druge”, rekao je. Potapšao me po leđima i ispratio me iz svog ureda s isprikom da ima puno posla za dovršiti.

Razmišljao sam o tome što je rekao i došao sam do zaključka da je imalo smisla. Da. Trebamo novac i ne bi trebali ciljati na to da se vodimo za novcem kao osnovnom potrebom postojanja; besmisleno je i samo će nam prouzročiti mnogo boli u budućnosti.

Umjesto toga, predlažem kako bi svi trebali slijediti savjet koji mi je dao Svećenik. Kada pristupamo životu kroz srebrni pokrov, sve što vidimo je sebe. Ali kada odbacimo taj pokrov, moći ćemo vidjeti i osjetiti sve oko sebe.

U životu nam je dopušteno, i trebalo bi tako biti, gledati u oba “stakla” i trebamo zapamtiti da ogledalo reflektira samo nas a prozor je neka vrsta vrata u svijet samilosti, zdravlja i pravog bogatstva. Drugim riječima, tražite bogatstvo na svim poljima, ali nemojte da vas odvrati od života, ljudi, djece te siromašnih i potrebitih.

 

search previous next tag category expand menu location phone mail time cart zoom edit close